U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!(Al-Fatiha-Pristup 1-7)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr -a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci - meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.( Al-Qadr - Noć Kadr 1-5)

Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!(Al-Baqara-Krava 255. Ajet)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,stvara čovjeka od ugruška!Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,koji poučava peru,koji čovjeka poučava onome što ne zna.Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti,a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! (Al-'Alaq - Ugrušak 1-8)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar. O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede. ( Al-Anfal - Plijen 63-64 )

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! On iz ničega stvara, i ponovo će to učiniti; I on prašta, i pun je ljubavi, Gospodar svemira, Uzvišeni, On radi šta je Njemu volja.(Al-Burudž - Sazviježđa)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! On je Allah nema drugog boga osim Njega On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! On je Allah nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti,Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga osigurava, Onaj koji nad svi bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim !( Al-Hašr-Progonstvo 22-23 )

14.03.2010.

Deset razloga zbog kojih trebamo voljeti Muhammeda, a.s.

1.  Muhammed, a.s.,  i njegova čovječnost


Uvijek ga je krasila dobrota. Smijao se, volio, plakao i osjećao bol. Šetao je, bio u pokretu, jeo i kupao se. Bio je poslanik, ali običan čovjek, a ne melek, tako da je moguće slijediti ga i imati za uzor.
Kada pogriješim ili se ulijenim u činjenju dobra, Poslanikovi primjeri me vraćaju na pravi put.
Samoj sebi kažem: "Bio je toliko plemenit kako bi nama olakšao. Nije mu bilo lahko, ali nije odustajao. Dakle, pokušat ću ponovo i postupat ću kao što je on postupao."


2.  Muhammed, a.s., i očinstvo


Njegovo očinstvo prema njegovoj kćerki Fatimi me uvijek oduševljavalo. U društvu koje je degradiralo žene i odbacivalo rođenje ženske djece do te mjere da su ih čak žive zakopavali, on je pazio sve svoje kćerke, a posebno Fatimu. Bila je najbliža njegovom srcu. Kadgod bi se pojavila na nekom od njegovih sastanaka, on nikada od nje nije zatražio da ga napusti, iako je bio vrlo zauzet. Ustao bi u znak poštivanja, poželio joj dobrodošlicu kako se ne bi osjećala neprijatno, poljubio je u čelo i napravio za nju mjesta pored sebe.


3. Muhammedova, a.s., odanost Hatidži


Način na koji je nastavio pokazivati svoju ljubav i pažnju prema Hatidži nakon njene smrti u mojim očima bio je odraz velike odanosti. Za vrijeme njihovog života živjeli su u društvu koje je prihvatalo poligamiju, odnosno više brakova za muškarce u kojem se nije znalo za broj žena koje pripadaju samo jednom muškarcu. Iako 25 godina starija od njega, za vrijeme njenog života Poslanik se nikada nije oženio drugom ženom. Poštovao je i volio svoju dragu ženu. Bio je jako tužan u danima nakon njene smrti i pokazivao je svoju čežnju za vremenom provedenom sa njom. Povjeravao se i razgovarao sa njenom najboljom prijateljicom o ˝Hatidžinim dobrim starim vremenima˝.


4. Muhammedova, a.s., strpljivost prilikom smrti njegove djece


Smrt njegove djece uvijek je nanosila bol mom srcu. Možemo mudrovati i propovijedati o strpljenju poslanika, ali da li zaista to i osjećamo? Svaki put se pitam kako je taj brižni i nježni čovjek podnio smrt sve svoje djece, svih osim jednog, u toku svog života. Kako bi se osjećao bilo koji drugi otac u svojim šezdesetim da je na njegovom mjestu, gledajući sebe kako ukopava svoju djecu jedno za drugim?

Poslanikova strpljivost nikada nije u suprotnosti s njegovom tugom i bolom. Osjetio je šta je bol i velika tuga kad je umro njegov sin Ibrahim. Držao ga je u svojim rukama nad njegovom posteljom i plakao. Izgovarao je samo riječi iz kojih se vidjela njegova strpljivost pomiješana s njegovom tugom. Njegova poznata rečenica: ˝Srce tuguje, oči plaču, i zaista smo mi, Ibrahime, tužni zbog rastanka s tobom. Ali mi ne govorimo ništa čime nije zadovoljan Allah, dž.š.˝ Kako tužno!


5. Muhammed, a.s., kao  brižljivi djed


Ovo je uvijek osvajalo moje srce! Kad samo pomislim koliko je zauzet i važan čovjek bio, ali pored svega je imao vremena i prostora na pretek za svoju ljubav prema unučadima. Sama pomisao na to da je petkom, dok je držao govor, napustio govornicu i prekinuo govor pred cijelom muslimanskom publikom - u to vrijeme - sišao i uzeo svoga unuka, iznova me iznenađuje.
Činjenica da drži svog unuka u naručju dok drži govor me zapanjuje. Naime, bio je to duhovni, socijalni i politički vođa jednog naroda! Pitam se šta bi naši djedovi uradili kad bi mi tako iznenada prekinuli jedan od njihovih sastanaka?


6. Muhammedovo, a.s.,  iskreno suosjećanje s drugima


Uvijek bih zastala na primjerima njegovog iskrenog suosjećanja sa drugima. Posebno bih izdvojila njegov odnos prema osjećajima jednog dječaka. Taj dječak je imao pticu kao ljubimca. Kadgod bi ugledao dječaka Poslanik bi ga pitao za njegovu pticu. Jednog dana, Poslanik je našao dječaka kako plače zbog svoje uginule ptice. Zastao je pored dječaka i prekinuo svoje poslove i sjeo pored njega kako bi pokazao svoje suosjećanje s njim. Ostao je dugo vremena tako kako bi ga utješio.
I da nije Poslanik, opet bih ga slijedila zbog ovog divnog primjera. Kakva duša od čovjeka, koji jednostavno ne mari zbog važnih obaveza i sastanaka, već sjeda pored dječaka koji je izgubio svog ljubimca. Ta, nije izgubio majku već običnu pticu. Ali, Poslanik to ne smatra običnim gubitkom. Znao je šta taj gubitak predstavlja za dječaka i suosjećao je s njim.


7. Muhammedov, a.s., osmijeh i smisao za humor


Ovo posebno volim. Možda iz razloga što i sama volim da se smijem i svojim osmijehom širim veseli duh i raspoloženje oko sebe. To je ono što je specifično za mene, moj karakter koji se uklapa u ličnost Poslanika.

Poput njega, tako se i sav ljudski rod susreće s bolom i tugom. Neki ljudi svoje ovosvjetske brige liječe suzama, drugi stalno prigovaraju i ne prihvataju Božije određenje, dok se treći ljute na cijeli svijet. Poslanik nikad nije ovako postupao.

Imao je najviše iskušenja, bio je siroče i siromašan. Izgubio je svoju voljenu suprugu Hatidžu. Svu svoju snagu usmjeravao je na dostavljanje Božije Objave i brigu za novonastalu državu, a da ne spominjemo njegovu ličnu ljudsku patnju.
Ipak, nikada se nije ljutio na ostatak svijeta niti se žalio na ono što mu je Bog odredio. Muhammed, a.s., je jednostavno zadržao svoj osmijeh i nastavio da se brine za druge bez obzira na iskušenja kroz koja je prolazio. Iskreno se molim i nadam da mogu držati ukorak s njim. Nisam sigurna, ali najmanje što mogu je da i dalje pokušavam.


8. Muhammed, a.s., kao  Božiji rob i Njegov sluga


Muhammed, a.s., je najbolji primjer kako služiti Bogu i biti pravi vjernik. Svako onaj ko to želi može se ugledati na njega. Većinu dana je postio, a noći je provodio u dugim molitvama i sve što je radio, radio je s jednim ciljem, a to je zadobiti ljubav svoga Stvoritelja.
Mnogi njegovi prijatelji tražili su da im dozvoli da danju poste, a noći provode u molitvama i ne spavajući, a čak su bili spremni da se ne žene ili odreknu bračnog života sa svojim suprugama, ali Poslanik je odbio njihove zahtjeve.

Obavijestio ih je da posti, ali i da jede, da veći dio noći provodi u molitvi, ali i da spava i da se jednostavno kao i svaki drugi muškarac ženi i uživa u ljepoti bračnog života.
Ako želimo postići dobro, mislim da je ovo mnogo lakši i praktičniji način slijeđenja Muhammeda,  a.s.

Primjer potpunog samoodricanja i nehumanih ekstremnih stavova koje zastupaju svećenici nisu prihvatljivi i pravo rješenje za čovječanstvo. Svaka osoba, bilo da je muškarac ili žena, može slijediti Muhammeda, a.s., i istovremeno biti dobar vjernik i dobra osoba.


9. Muhammedova, a.s., nježnost i milost prema životinjama


Opet nešto što je specifično samo za Muhammeda, a.s., i što me dira u srce je njegova nježnost i milost prema životinjama.
Postupao je prema njima kao da su dio društvene zajednice, kao što bi postupao i s ljudima.
Jedne prilike, dok je bio na putovanju, njegovi drugovi uhvatili su dvije male ptičice. U tom trenutku majka je letjela iznad njihovih glava tugujući za svojom mladunčadi. Muhammed, a.s., je reagovao i pitao ko je to uradio i povrijedio majku uzevši joj njenu djecu. Naredio je da se dvije ptičice istog trenutka vrate njihovoj majci.

Gledao je na životinje kao na bića koja imaju emocije pa je zbog toga zabranio klanje životinje pred drugom životinjom. Naredio je da se životinja brzo zakolje oštrim nožem i udalji od ostalih životinja kako one koje su žive ne bi osjetile strah i paniku. Rekao je da lov i klanje životinja služe samo radi potrebe i ishrane. Zabranio je uzimanje nevine životinje za metu u streljaštvu ili lovu.
Kao ljubitelj životinja i njihov prijatelj koji je osjetio bliskost s njima, shvatam šta ovi postupci predstavljaju za životinje. Volim životinje i one koji su dobri prema njima, a šta tek reći za Muhammeda, a.s., koji je bio najbolji. Bio je Poslanik koji se brinuo za životinje i njihovo psihičko stanje i nikada ih nije gledao kao neosjećajna bića.


10. Muhammedova, a.s., ljubav prema Aiši


Posljednja, ali ne i manje važna stvar je njegova neizmjerna ljubav prema Aiši, koja me jednostavno zapanjuje. Iskreno rečeno, mislim da je ovaj odnos romantičniji i topliji od svih drugih ljubavnih priča koje su obilježile historiju i književnost. Ovo je stvarnost!
Mnoge takve priče su samo novele, pripovijetke i jednostavno obične priče.
Ali ljubav između Muhammeda, a.s., i Aiše je bila istinska i stvarna  ljubav. Oni su tu ljubav živjeli, njegovali i prakticirali u svom svakodnevnom životu. Muhammed, a.s., volio je Aišu i bio pažljiv prema njoj, a ona mu je uzvraćala u istoj mjeri.

Ona je kao i svaka druga normalna žena bila ljubomorna, što je i pokazivala. On je također osjećao ljubomoru kao i svaki drugi normalan muškarac, što je i pokazivao. Bili su obični ljudi u svojoj ljubavi, a ne meleci.

Uvijek se sjetim njegove navike pijenja nakon nje i zastanem smijući se tom njegovom običaju.
Kad bi ona završila s pijenjem, uzeo bi posudu i na njoj tražio dio koji je dotakao njene usne. Zatim bi pio s istog mjesta gdje su bile njene usne. Jednostavno je uživao u njenoj toplini koju mu je pružala. Ipak, unatoč njegovoj velikoj ljubavi i naklonjenosti prema njoj, nikad nije dozvoljavao da zbog toga zanemari svoje obaveze kao Poslanik i Božiji rob. Napustio bi toplu postelju i u pola noći tražio njenu dozvolu da obavi molitvu. Nježno bi je upitao: ˝Dopusti mi da provedem malo vremena sa svojim Gospodarem moleći Mu se.˝ A ona bi ga nježno i milo pustila. Njegovali su svoju ljubav u svakom trenutku i pokazivali je u svakom postupku. Njihova ljubavna priča se ne završava u veselim trenucima, ona traje sve dok ne preseli na drugi svijet.

Zaprepastio me je i potresao moje srce trenutak Poslanikove smrti. Bilo je to kad je odabrao da na drugi svijet preseli u njenoj sobi. Odlučio je da ide kod nje kad je osjetio da mu se smrt približava. U trenutku ispuštanja duše smješta svoju glavu među njene ruke i odlazi na drugi svijet. Njen zagrljaj bio je posljednje čime se susreo na ovom svijetu.

I pored svega, toliko malo ljubavi za čovjeka koji zaslužuje mnogo više! Nikako nisam zadovoljna!
Ipak, moram sažeti ono što želim reći. Traženo je da napišem deset razloga i deset sam napisala. Znam, tako malo sam napisala za čovjeka o kome bi trebalo napisati stotine razloga zbog kojih ga treba slijediti. Ali historija je zapisala stotine i hiljade knjiga o ovom velikom čovjeku. A historija će sačuvati napisano. On je čovjek kojem  nije potrebno moje pisanje. Ja sam ta koja imam potrebu da pišem o čovjeku koji mi  je ukazao na pravi put.

Možda je ovo razlog zbog kojeg ga toliko volim.

Neka je na tebe Božiji mir i blagoslov moj voljeni Poslaniče.

25.01.2010.

Rabba trazi i uci

Rabba trazi i uci

Zikrullah ti sve vici

Dolazices sve jaci

La ilahe illelah....

23.01.2010.

Djecak i covjek

22.01.2010.

Trideset savjeta kako usrećiti svoju suprugu

Piše: Dr. Hassan Šemsi Baša Preveo: Samir Avdić

Sreća u braku slična je košnici sa medom koju prave dvije pčele. Što se više bude ulagalo truda, više će biti slasti u njoj. Mnogi se pitaju kako će napraviti sreću u svojim kućama, i zašto nisu uspješni u ostvarivanju mira i stabilnosti u porodici. Nema sumnje da odgovornost za sreću u braku pada na bračne supružnike. Zato je neophodno da postoji ljubav između dva bračna druga. Pod ljubavlju se ne misli na onaj silni osjećaj koji plane iznenada i ugasi se isto tako, nego na podudarnost duša i povezanost osjećaja između dva bračna supružnika. Sreća u kući nije povezana samo sa ljubavlju, nego ljubav mora da prati osjećaj međusobnog praštanja, a praštanje se ostvaruje lijepim mišljenjem i povjerenjem između dvije strane.

Obostrano potpomaganje je glavni uzrok izgradnje sretne kuće, a bez njega slabi ljubav i praštanje. Potpomaganje biva u ponašanju i u materijalnom smislu. Potpomaganje u ponašanju podrazumijeva spremnost bračnih supružnika da riješe nastale probleme u porodici, jer većina razdora nastaje kada jedan bračni drug nedovoljno uvažava trud drugog bračnog druga ili nedavanje prava drugoj strani.

Kada govorimo o uzrocima porodične sreće, moramo spomenuti čednost, jer je ona osovina plemenitog života i temelj dobra u međuljudskim odnosima.

Jedan sociolog je rekao: ''Iz iskustva sam shvatio da je najbolji moto koji supružnici mogu uzeti kako bi prevazišli razdor – ne postoji požar koji se na početku ne može ugasiti fildžanom vode. Zato što mnoge bračne nesuglasice koje završe razvodom vraćaju se na bezvrijedne stvari koje su postale velike da se kasnije više nisu mogle prevazići.''

Za sreću u porodici odgovornost pada i na roditelje. Često porodicu sruši oštar jezik ili teška narav koja žuri u svađu, isto kao što temelje porodične sreće ruši želja za dominacijom ili neiskrenost jednog od roditelja.

Želim ovdje spomenuti neke savjete koji će mužu pomoći da usreći svoju suprugu:

1.Nemoj ponižavati suprugu, jer bilo koje poniženje koje joj uputiš, ostat će duboko ukorijenjeno u njenom srcu i razumu. Najopasnija poniženja, koja ti žena neće oprostiti srcem, pa makar ti oprostila jezikom, su: da je udariš u srdžbi, ili da joj opsuješ, ili prokuneš njene roditelje, ili da joj napadneš na čast.

2.Lijepo se ophodi prema ženi pa će se i ona prema tebi lijepo ophoditi. Dadni joj do znanja da joj daješ prednost nad samim sobom, da težiš njenoj sreći, čuvaš njeno zdravlje, žrtvuješ zbog nje ako se razboli, shodno svojim mogućnostima.

3.Sjeti se da tvoja supruga voli da sjedneš i razgovaraš sa njom o svemu onome o čemu razmišlja. Nemoj se vraćati kući namrštenog lica, šuteći, jer to kod nje proizvodi sekiranciju i sumnje.

4.Nemoj obavezivati ženu svojim ličnim težnjama koje su vezane za tvoj posao ili stručni smjer, jer ako si ti astronom, nemoj očekivati da i tvoja žena isto želi saznati o kosmosu i planetama.

5.Budi moralan i čestit u životu, pa će i tvoja supruga biti takva. U jednoj predaji navodi se: ''Budite čedni pa će i vaše žene biti čedne.'' (Ovu predaju bilježi Taberani) Čuvaj se pogleda u ono što je zabranjeno, svejedno na putu ili pred televizijom. Koliko li je problema u braku zbog televizije i satelitskih antena!

6.Nipošto ne budi ljubomoru kod supruge, na način da joj spominješ ženidbu drugom ženom, ili da spominješ drugu ženu ako živiš u višeženstvu, jer to cijepa dno njenog srca i njenu ljubav zamjenjuje talas sekirancije i sumnji. Ti osjećaji kod žene uzrokuju razne tjelesne bolesti, od glavobolje pa nadalje, te onda muž sa ženom počne posjećivati razne ljekare.

7.Nemoj podsjećati suprugu na greške koje je u nekim situacijama počinila. Nemoj je sramotiti zbog njih, posebno pred drugim.

8.Popravljaj svoje ponašanje, jer ne traži se samo od žene da popravlja svoje ponašanje, a da ti ostaneš takav kakav si. Kloni se onoga što budi srdžbu kod tvoje supruge, pa makar bilo u šali.

9.Prihvati lijepe moralne osobine od svoje žene. Koliko li je muškaraca prihvatilo praktikovanje vjere kada je vidjelo kako se njegova žena čvrsto drži vjerskih načela i moralnih principa, i kako ima lijepe postupke.

10.Budi staložen i nemoj se ljutiti, jer je srdžba uzrok sukoba i mržnje. Ako tvoja supruga pogriješi prema tebi, a nakon toga se izvini, nemoj leći ljut na nju dok je ona tužna i uplakana. Sjeti se da je to zbog čega si ljut na nju, u većini slučajeva, ništavno i ne zaslužuje da zamuti čistoću vašeg bračnog života, te da nema potrebe za takvom reakcijom. Zatraži utočište kod Allaha od prokletog šejtana i smiri se. Sjeti se da između tebe i tvoje supruge postoje ljubavne veze koje su uzvišenije od toga da se zaprljaju trenutkom srdžbe.

11.Ulij ženi samopouzdanje. Nemoj je učiniti da samo slijedi tvoj put, kao sluškinja koja ispunjava tvoje naredbe. Ohrabri je da ona ima svoje razmišljanje i odluku. Posavjetuj se sa ženom u svim stvarima, i vodi razgovor na lijep način. Prihvati njeno mišljenje kada znaš da je ispravnije i obavijesti je o tome. Ako se ne slažeš sa njenim mišljenjem, onda je na lijep i mudar način navedi na svoje mišljenje.

12.Pohvali suprugu kada uradi neki posao koji zaslužuje pohvalu. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘‘Ko ne zahvaljuje ljudima, ne zahvaljuje ni Allahu.“ (Hadis bilježi Tirmizi)

13.Nemoj je koriti na bolan i neprimjeren način. Ne poredi suprugu sa svojim rodicama koje ona ne voli, tražeći od nje da ih uzme za uzor, idući njihovim stopama.

14.Nastoj obezbijediti supruzi sva sredstva koja će je pomoći da stekne neke nauke. Ako je potrebno da stekne neku diplomu iz neke znanstvene oblasti, omogući joj to, pod uvjetom da se to ne sukobi sa vjerskim principima, te da je to neće odvesti od njenih bračnih i kućnih obaveza. Nastoj pomoći ženu da postigne uspjeh u onome što radi.

15.Nastoj sa pažnjom slušati suprugu kada ti nešto govori, jer na taj način ćeš očistiti njene tegobe. Međutim, ima žena koje se ne mogu zaustaviti u govoru, ili pretjeraju govoreći o tvojoj porodici i familiji. Tada se očekuje od tebe da se mudro i lijepim savjetom ophodiš sa ovim problemom.

16.Dadni ženi do znanja da je sigurna od bilo kakve opasnosti, te da je ne želiš izgubiti ili se od nje odvojiti.

17.Dadni supruzi do znanja da se ti materijalno o njoj brineš ma koliko ona bila dobrog imovinskog stanja. Nemoj žuditi za njenim imetkom koji je naslijedila od oca, jer nije ti dozvoljeno da preuzmeš njen imetak. Nemoj škrtariti prema njoj pravdajući se da je ona bogata, jer bez obzira koliko bila bogata, njoj je potreban osjećaj da si joj ti prava zamjena za njenog oca.

18.Pazi na nedozvoljene društvene veze, jer mnogo je srušenih porodica zbog tih nedozvoljenih veza.

19.Uravnoteži ljubav prema supruzi i ljubav prema svojim roditeljima i familiji. Nemoj da jedna strana prevlada drugu, niti da jedna ljubav bude na račun druge. Daj svakome njegovo pravo na lijep i pravedan način.

20.Ophodi se prema ženi onako kako želiš da se ona ophodi prema tebi u svim segmentima života. Ona voli da se prema njoj lijepo ophodiš isto kao što ti voliš da se ona prema tebi lijepo ophodi. Kaže Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Ja volim da se uljepšam svojoj ženi isto kao što volim da se ona meni uljepša.“

21.Daj supruzi malo oduška izvan kuće i neka to bude vid promjene za nju. Posebno ovo treba učiniti prije nego je zaokupiraju djeca.

22.Učestvuj sa njom u onim stvarima u kojima voliš da ona učestvuje sa tobom. Zato posjeti sa njom njenu rodbinu i nastoj očuvati vezu sa njenom porodicom iskazujući joj poštovanje.

23.Nemoj je činiti ljubomornom prema tvome poslu tako što ćeš biti zauzet svojim poslom više od potrebnog. Ne dozvoli da ti posao oduzme cjelokupno vrijeme, a posebno tokom sedmičnog vikenda. Nemoj da tvoja žena ne provede vikend sa tobom, svejedno u kući ili izvan kuće, kako ne bi osjetila zamor i premorenost.

24.Kada izlaziš iz kuće oprosti se sa njom osmijehom i traženjem dove. A kada ulaziš u kuću nemoj je iznenaditi, kako je ne bi zatekao u stanju u kojem ona ne želi da je vidiš, a posebno ako se vraćaš sa puta.

25.Gledaj na život sa njom istim pogledom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je da se lijepo ophodi prema ženama, rekavši: „Budite blagi prema ženama.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu) Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Uistinu su žene dio muškaraca.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu). I rekao je: ‘‘Lijepo se ophodite prema ženama.“ (Hadis bilježi Buharija)

26.Nastoj da pomogneš svojoj supruzi u nekim kućnim poslovima. Navode se neke predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se lijepo ophodio prema ženama tako što im je pomagao u nekim njihovim kućnim obavezama. Kaže Aiša, radijallahu anha: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio je kućni posao kod svoje porodice – tj. služio je porodici - pa kada bi namaz nastupio, izašao bi da obavi namaz.“ (Hadis bilježi Buharija)

27.Pokušaj da zažmiriš na neke nedostatke svoje supruge. Sjeti se da ona ima lijepih i plemenitih osobina koje će pokriti njen nedostatak, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne može vjernik mrziti vjernicu. Ako prezire neku njenu osobinu, sa druge strane zadovoljan je njenom drugom osobinom.“

28.Muž bi trebao da se našali i poigra sa suprugom, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: „Zašto nisi oženio djevicu da se poigraš sa njom i ona s tobom?“ (Hadis bilježi Buharija) Čak i Omer b. Hattab, radijallahu anhu, koji je bio poznat po žestini, znao je reći: „Trebao bi muškarac biti sa svojom porodicom kao dječak (tj. u druženju i lahkoći ophođenja), a kada bude u društvu, neka bude čovjek.“

29.Poslušaj prigovor supruge otvorenih prsa. Žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iznosila su svoja mišljenja Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on se ne bi ljutio na njih.

30.Čini dobro svojoj supruzi i djeci. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Najbolji od vas je onaj koji se najbolje ophodi prema svojoj porodici.“ (Hadis bilježi Tirmizi) Ako ti budeš njima činio dobro, činit će ga i oni tebi, i promijenit će tvoj život u sreću i rahatluk. Nemoj škrtariti prema svojoj ženi i djeci, i udjeljuj lijepo, jer je udjeljivanje na porodicu sadaka. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‚‘Najbolji dinari su oni koje potrošiš na svoju porodicu...“ (Hadis Bilježi Muslim i Ahmed)

21.01.2010.

Ko će biti poslednji covjek koji ce uci u Dzennet??

Izaci ce jedan covjek iz dzehennema (poslije kazne koju je zasluzio svojim grjesenjem) pa ce reci: Gospodaru, udalji moje lice od Vatre, jer me je uistinu njen vjetar zatrovao, urezilio i upropastio, a njen plamen, sagorijevanje i vrucina su me spalili. Zatim ce moliti Allaha, koliko to Allah htjedne. Nakon toga ce Uzviseni Allah dz.s. reci: Ako udovoljim tvojoj molbi, hoces li...

... obecati da neces traziti nista drugo? Tada ce covjek reci: Obecavam da necu traziti nista drugo. Allah ce tada ispuniti svoje ugovore i obecanja koliko htjedne i udaljice mu lice od Vatre. Kada se covjek nakon toga okrene Dzennetu i ugleda ga, zasutjet ce, koliko to Allah htjedne, a zatim ce reci: Gospodaru, priblizi me do Dzennetskih vrata.

Allah ce ga tada upitati: Zar ti nisam dao sve sto si trazio i zar mi nisi obecao da neces nista vise traziti od onoga sto sam ti dao. Jadan li si, covjece, koliko li si samo vjeroloman! Covjek ce reci: Gospodaru - pa ce se umiljavati Allahu sve dok mu Allah ne rekne: Obecavas li Mi, ako ti to dadnem, da vise nista neces traziti? Reci ce: Necu, tako mi Tvoje velicanstvenosti. Allah ce i tada udovoljiti njegovoj molbi i dovesce ga do Dzennetskih vrata.

Kada dode do Dzennetskih vrata, otvorit ce mu se Dzennet pa ce vidjeti njegove ljepote i uzivanja. Tada ce zasutjeti, koliko Allah htjedne, a zatim ce reci: Gospodaru uvedi me u Dzennet! Allah ce mu tada reci: Zar se nisi obavezao i dao obecanje da neces nista vise traziti nakon onoga sto sam ti dao? Jadan li si, covjece, koliko li si samo vjeroloman. Covjek ce tada reci: Gospodaru, ne ucini da budem najnesretniji covjek! Neprestano ce moliti Allaha sve dok mu se Allah ne nasmije.

Kada mu se Allah nasmije reci ce: Udji u Dzennet! Kada ude u Dzennt Allah ce mu reci: Pozeli sta zelis?! Trazice od Allaha i izrazavace svoje zelje tako da ce ga Allah podsjecati na odredjene blagodati. Kada prestanu njegove zelje, Allah ce mu reci: Sve sto si pozelio imaces, i jos toliko.

Ata b. Jezid kaze: Ebu Seid el-Hudri je sjedio ne reagujusi na hadis koji je prenio Ebu Hurejre. Kada je Ebu Hurejre citirao da je Uzviseni Allah, , rekao spomenutom covjeku u hadisu - i jos toliko - Ebu Se'id je rekao: I jos toliko deset puta, Ebu Hurejre. Ebu Hurejre je rekao: Ja sam zapamtio samo - imaces to - ili - i jos toliko. Ebu Se'id je rekao: Svjedocim da sam zapamtio od Allahovog Poslanika, savs, njegov govor - imaces to i jos deset puta toliko.

Ebu Hurejre je rekao: To ce biti posljednji covjek koji ce uci u Dzennet.
*************************

SubhanAllah, kolika je nagrada za onoga koji ce imati najnizi stepen u dzennetu, pa potrudimo se da se spasimo dzehhennemske vatre, kako ne bi ni jednog trenutka bili u njoj, i radimo za dzennet, kako bi vjecno uzivali u njegovim neizmjernim blagodatima.

Uzmi pouku !!
20.01.2010.

Prvi mujezin

Muslimanima je prvi mujezin dobro poznat. Bilal b. Rebbah, ime je koje vole vjernici, a za njegovim glasom žude srca iskrenih monoteista. Bilal, r.a., rođen je dva puta i proživio je dva života. Prvi put je rođen kao rob, a robom ga učiniše zlotvori koji su prema njemu grubo i nemilosrdno postupali, te ga bičem nepravde i nasilja svakodnevno udarali. Ništa nije imao, njegov glas nije se čuo, a njegovo mišljenje niko ničim nije brojao, niti je u upravljanju svojim životom ikakva udjela imao. Odvojen je od svoje majke i ostale porodice te silom doveden u Mekku, gdje je živio životom roba, ponižen i bezvrijedan.
Odjednom, Bilal se ponovno rodi! Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa Safe povika: ''Nema boga osim Allaha, i Muhammed je Njegov poslanik! Obraćao se Poslanik, s.a.v.s., mekkanskim prvacima i predvodnicima. Zvao ih je u Istinu, a oni su je odbacili i nevjernici postali. U laž su Poslanika ugonili, neprijatnosti mu nanosili i nepravdu i nasilje mu činili. Tada Uzvišeni objavi: ''Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da lice Njegovo zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.'' (El-Kehf, 28) Gospodar svjetova poručuje Vjerovjesniku, s.a.v.s., da se okani tih oholih bezbožnika koji kod Njega nikakve vrijednosti nemaju, te da na njih ne troši svoje vrijeme niti trud. Allah poručuje Svome Poslaniku da ni ne pomišlja da će islam izvojevati pobjedu preko ruku tih silnika, već mu savjetuje da se okrene prema onima koji žele Allahovo lice i Kuću ahiretsku. Poručuje mu da se usmjeri ka siromasima i nevoljnicima, slabim i nemoćnim, te da njih uzme za svoje društvo i sljedbenike.  

Poslanik, s.a.v.s., takve je potražio te ih i našao. Našao ih je među slabima i nemoćnima, među ugnjetavanim i poniženima, a među njima je bio i Bilal b. Rebbah, r.a.  Kada je Bilal, r.a., vidio Poslanika, s.a.v.s., silno ga je zavolio. A kako i ne bi, kada je Poslanik, s.a.v.s., u srca svojih drugova posadio sjeme ljubavi koje je niklo, učvrstilo se i razgranalo, te dalo svoje najljepše plodove. Svi ashabi silno su voljeli Vjerovjesnika, s.a.v.s., toliko da bi ga u jeku bitke svojim tijelima branili od udaraca sablji, i toliko da su više željeli da oni na komade budu sasječeni prije nego što Poslanika, s.a.v.s., i trn jedan ubode. Tako je Bilal zavolio Poslanika, s.a.v.s., silnom ljubavlju koja je zaokupila njegov sluh i njegov vid, te osvojila njegovo srce. On mu je uvijek bio pred očima, stoga je i posvjedočio da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik. Međutim, kada je Bilal primio islam, silnici se okupiše i  na velike muke ga staviše. Željeli su da napusti riječi šehadeta, što je on kategorički odbio. Uzvratili su mu zatvorom, udarcima, patnjom i nanošenjem raznih vrsta poniženja i boli. Bacili su ga ne vreli pustinjski pijesak u vremenu najžešće vrućine tražeći od njega da se vrati u kufr koji su oni ispovijedali, ali on to glatko odbi i reče riječi po kojima će ostati upamćen: ''Ehadun Ehad'' – Jedan Jedini! Što su ga više udarali, njegov glas bio je glasniji, prodorniji i upečatljiviji: Jedan Jedini… Čudan je slučaj Bilala, r.a., i svih ostalih njemu sličnih, koji su prije islama bili ili prosti beduini ili bijedni robovi, pa ih je Uzvišeni Allah islamom uzdigao tako da su preko noći postali armada koja je snagom riječi la ilahe illallah potresla čitav dunjaluk i osvojila svijet.

Otkup iz ropstva
Ebu Bekr, r.a., prošao je pored Bilala kojeg su mušrici mučili, pa upita njegovog vlasnika, zločinca po imenu Umejje b. Halef da mu proda Bilala, a on mu reče: ''Uzmi ga za deset dinara!'' Ebu Bekr mu na to kaza: ''Tako mi Allaha, da si za njega tražio stotinu hiljada dinara, ja bih ga otkupio!'' Ebu Bekr otkupi Bilala, r.a., pa ga oslobodi, a povodom toga Uzvišeni Allah objavi: ''A od Vatre će daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao. Onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao. I on će zbilja, zadovoljan biti.'' (El-Lejl, 17-21) Nakon što ga je iskreno i u ime Allaha oslobodio, ne želeći ničiju pohvalu niti nagradu osim one Allahove, Ebu Bekr odvede Bilala kod Muhammeda, s.a.v.s. Njegova odjeća bila je pocijepana, a krv mu je obilno tekla iz mnogih rana koje su mu nanijeli mušrici. Poslanik, s.a.v.s., zagrlio ga je kao što majka grli svoje čedo, te je dovio Uzvišenom Allahu za njega i učinio ga prvim mujezinom u historiji islama. Kada bi god nastupilo vrijeme namaza, Bilal bi pohitao da svojim prodornim glasom zauči: Allahu ekber, Allahu ekber… Njegov glas ispunjavao bi vjernička srca snagom i poletom, a kada god bi Poslanik, s.a.v.s., došao u tešku situaciju i kada bi brige počele da ga more, obratio bi se Bilalu riječima: ''Odmori nas namazom, o Bilale'', pa bi on proučio ezan. (Ebu Davud, br. 4985, Ahmed, 5/364)
Poslaniku, s.a.v.s., bio je stalno na usluzi. Donosio mu je vodu i posudu za uzimanje abdesta, te mu nosio obuću. Sve je to smatrao čašću i ponosom s kojim se ništa na svijetu nije moglo mjeriti. A i Poslanik, s.a.v.s., isto je tako volio Bilala, što mu je na svaki način i pokazivao. Jedne prilike ga je upitao: ''Bilale, reci mi koje si to dobro djelo uradio u islamu u koje najviše polažeš svoju nadu? Uistinu, ja sam čuo klepet tvojih nanula ispred sebe u Džennetu…'' (Buhari i Muslim, od Ebu Hurejre, r.a.) Dakle, Bilal je stanovnik Dženneta, i to mu je posvjedočio Muhammed, s.a.v.s.!
U jednom od vojnih pohoda Poslanik, s.a.v.s., zadužio je Bilala, r.a., da čuva stražu dok se ostali budu odmarali. Njegov zadatak bio je i da ih sve probudi na sabah-namaz. Kada je vojska zaspala, Bilal je ustao da klanja noćni namaz, te je na kijamu ostao skoro čitavu noć. Malo prije zore je završio, te se naslonio na zemlju da se malo odmori. Umor ga je svladao, te je utonuo u dubok san. Sunce je već izašlo, a niko od prisutnih nije se probudio na vrijeme da klanja sabah. Prvi je ustao Ebu Bekr, r.a., a nakon njega i Omer, r.a., te su se čudom čudili kako im se ova nevolja desila po prvi put u životu. Omer se stidio da Poslanika, s.a.v.s., probudi, pa je nervozno kružio oko njega, a onda se dosjetio i počeo glasno izgovarati riječi: Allahu ekber, Allahu ekber… Poslanik, s.a.v.s., ustao je i shvatio situaciju u kojoj su se našli. Zovnuo je svoga miljenika Bilala, r.a., pa ga upita: ''Nisi nas probudio?'', a Bilal odgovori: ''Moje je oči zadesilo ono što je zadesilo i tvoje, o Allahov Poslaniče.''  Poslanik, s.a.v.s., osmjehnu se pa mu naredi da prouči ezan, što on i učini. Nakon toga su u džematu klanjali sabah-namaz. (Buhari, 4/168, Muslim, br. 682)

Bogobojaznost je mjerilo časti
Bilala su voljeli svi ashabi. Ali, ljudi su ipak samo ljudi. Čine greške i propuste, te sa kaju i traže halala. Jedne prilike, zbog neke sitne prepirke, plemeniti ashab Ebu Zerr, r.a., obratio se Bilalu riječima: ''Ti, sine crnkinje!'' Bilal se naljutio i Poslaniku, s.a.v.s., ispričao šta se desilo, a on Ebu Zerru reče: ''Zar da ga zbog njegove majke omalovažavaš? Ti si doista čovjek u kome još ima džahilijjeta.'' (Buhari, 1/13, Muslim, br. 1661) U nekim predajama stoji da je Ebu Zerr, r.a., nakon ovog događaja svoje lice stavio na zemlju i od Bilala izričito zatražio ga zgazi nogama jer se grdno pokajao zbog riječi koje je rekao. Islam je vjera koja ljude ne klasificira niti dijeli na bijele, crne, žute ili crvene. Islamsko pravilo po ovom pitanju su riječi Uzvišenog: ''Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji...'' (El-Hudžurat, 13) Ovog pravila se Poslanik, s.a.v.s., držao od prvog dana svoga poslanstva, naglašavajući da ni imetak, ni položaj, ni boja kože niti porijeklo ne smiju niti mogu biti parametri po kojima će se neko cijeniti ili potcjenjivati. Bogobojaznost i dobra djela određuju nečiji status kod Allaha, i ništa osim toga.
Na dan velike pobjede u kojem je Mekka oslobođena od poganstva i nevjerstva, Poslanik, s.a.v.s., porušio je i porazbijao kipove koji su obožavani mimo Allaha i pri tome je učio kur'anski ajet: ''I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!"' (El-Isra, 81). Kada je nastupilo vrijeme podne-namaza, Poslanik, s.a.v.s., iz mase koju je činilo desetak hiljada ashaba poziva Bilala i naređuje mu da se popne na Kabu i da prouči ezan. Hvaljen neka je Uzvišeni Allah! Kakav li je ovo trijumf i pobjeda onih koji su nekoć bili slabi i poniženi, mučeni i ugnjetavani!? Postoji li na ovom svijetu pravda veća od ove, i zar ovo nije veličanstvena moralna pobjeda koju su svojim imanom i bogobojaznošću izvojevali siromašni i slabi? Nekoć crni rob, ponižavan i mučen, penje se na časnu Kabu te uči poziv Istine, slaveći Uzvišenog Stvoritelja, Allaha, dž.š. Gdje je Ebu Džehl, gdje je Ebu Talib i ostali ugledni prvaci Mekke, koje njihova vlast, ugled i porijeklo nisu spasili od Vatre u kojoj će vječno boraviti! Penje se Bilal na časnu Kabu i uči ezan. Obraća se čitavom dunjaluku najvećim i najvrednijim riječima koje insan može izgovoriti i čija se vrijednost i snaga neće umanjiti sve do Sudnjega dana. Kada je Bilal proučio ezan, ljudi zaplakaše. A kako i ne bi! Ko bi mogao slušati taj glas i gledati taj prizor veličanstvenog trijumfa i pobjede imana nad kufrom, i istine nad neistinom, a da ne zaplače? Zaplakao je i Vjerovjesnik, s.a.v.s., sjećajući se dana boli i patnje kroz koje su prošli vjernici koje sada gleda pred sobom, i sjećajući se Allahove milosti i blagodati koju im je ukazao, kada im je dao ovu veliku pobjedu. U toj skupini pobjednika je i njegov bliski drug i miljenik, koji je bio od svakog odbačen, ponižen i mučen, pa mu je Allah ukazao Svoju milost i na Pravi put ga izveo. Postade prvi mujezin u islamu, i onaj iz čijih se grudi ore riječi koje svojom snagom potresaju Mekku i njenu okolicu. To su riječi tevhida – neprikosnovenog monoteizma. Riječi koje vjernike uzdigoše, a nevjernike poniziše, i riječi koje vrlo brzo čitav dunjaluk osvojiše: La ilahe illallah…

Smrt Imama i učitelja
I tako se desi. Allahovo određenje se ne mijenja. On je svakom stvorenju propisao smrt. Na ahiret preseli Muhammed, s.a.v.s., a Bilal se od tuge slomi. Zamislimo dvojicu ljudi. Učitelj i učenik. Imam i mujezin. Zajedno su život proživjeli i kroz patnje ili lijepe trenutke skupa su prolazili. Dane i noći, mjesece i godine… Rastajali se nisu, ali odjednom, rastanak je neminovan. Imam je umro, a mujezin ostao. Učitelj je ka svome Gospodaru preselio, a učenik još neko vrijeme na dunjaluku ostao: ''Ti ćeš sigurno umrijeti, a i oni će također pomrijeti...'' (Ez-Zumer, 30). Bilalu se čitav dunjaluk smračio. Zar je umro Poslanik, s.a.v.s.? Da, on je umro, ali njegov Gospodar je živ i nikada neće umrijeti. Vjera sa kojom je došao je živa, i nikada se ni pred kim neće slomiti. Ustao je Bilal da obavi svoju dužnost kojom ga je Poslanik, s.a.v.s., zadužio. Htio je da prouči ezan, i počeo je, ali… Pogledao je u prazan mihrab u kojem više nema imama, okrenuo se prema njegovoj kući, ali ni u njoj njega više nema… Ostade sam. Tako mu se činilo. Bez svoga učitelja, bez vođe, bez poslanika, pa kako da prouči ezan? Nekako je izgovorio prvu polovinu ezana dok nije došao do riječi ''ešhedu enne Muhammeden resulullah…'', pa se u njemu nešto slomi i ne bude u stanju više ni riječi jedne da prozbori. Silno je plakao, a u plač briznuše i svi oko njega. Zaplakaše muškarci i žene, i djeca i starci. Svi su plakali. Plakala je čitava Medina. Grad Poslanika i Allahova miljenika. Bilal se u plaču baci na zemlju i ostade na njoj ležati. Gdje je Imam? Umro je, a mujezin je ostao. Zalogaj gorke istine morao se progutati. Ashabi se okupiše i u čudu taj prizor promatraše. Reče im Bilal da nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti više neće učiti ezan. Ebu Bekr, Poslanikov, s.a.v.s., nasljednik, upita ga: ''Pa ko će nam onda ezan učiti?'', a on im poruči da sebi izaberu novog mujezina. I tako utihnu Bilalov ezan. Ali, da li baš zauvijek?  

Smrt mujezina i učenika
Ebu Bekr, r.a., oslobodio je Bilala dužnosti učenja ezana. Razumio ga je i shvatio njegovu bol i tugu za Poslanikom, s.a.v.s., koju je i sam osjećao. Prođoše dani, mjeseci i godine. Uzvišeni Allah učvrstio je muslimane na Zemlji i dao im iz Svoje blagodati pa su osvojili mnoge države i daleke predjele. Bilal je učestvovao u tim pohodima. Odlazi je i dolazio, i svoje tijelo i zdravlje na Allahovom putu trošio. Kao borac i gazija na Allahovom putu stigao je i do Šama. Borio se protiv nevjernika i ljude poučavao vjeri. Strpljivo je čekao sudbonosni čas kada će otići sa ovog svijeta i  u Džennetu se sresti sa voljenim drugom. Postoji jedan izuzetno interesantan momenat vezan za period pred samu Bilalovu smrt. Naime, nakon što su muslimani osvojili Kuds u Palestini, Omer, r.a., se sa svojim slugom zaputio ka njemu. Čitav dunjaluk bio je u njegovim rukama, a njegova odjeća bila je pohabana i poderana. Čudnih li vremena i još čudnijih vladara! Čije srce iman preplavi, ahiret mu se omili, a dunjaluk mu se zgadi. Takav je bio Omer. Vratimo se Bilalu. Sakupiše se vjernici na ovaj veliki dan. Dan kada su Kuds preuzeli muslimani, istinski monoteisti koji svoju vjeru nisu opoganili primjesama kufra i širka. Okupiše se najplemenitiji i najodabraniji ashabi, učesnici Bedra kao i učesnici prisege na Akabi. Sjatiše se na jedno mjesto vladari dunjaluka kako bi prisustvovali veličanstvenom danu u kojem je Kuds vraćen u ruke istinskih sljedbenika svih Allahovih poslanika. Nastupi vrijeme podne-namaza, a Omer se obrati Bilalu i zamoli ga da im prouči ezan. Bilal mu reče: ''Prođi me se, o Omere…'' Omer mu tada kaza: ''Podsjeti nas, Bilale, na prohujala vremena i minule dane.'' Tada mnogi ashabi digoše svoje glasove i kao jedan povikaše: ''Bilale, boj se Allaha, to od tebe traži vladar pravovjernih!'' Ustade Bilal. Jedva. Njegovo tijelo je oronulo i starac je postao, ali se iz njegovih prsa začu prodoran glas oglašavajući namaz. Opet se začu Bilalov ezan. Omer briznu u plač, kao i mnogi odabrani ashabi. Zaplaka i čitava armija prekaljenih gazija i hrabrih mudžahida. Mesdžidul-Aksa se potrese i zadrhta od siline njihova plača i jecaja. Podsjeti ih Bilal na prošla vremena i na najboljeg i najljepšeg učitelja, na najuzoritijeg vođu i predvodnika, na Allahovog miljenika i odabranika Muhammeda, s.a.v.s., koji ih je silno zavolio, a oni su mu uzvratili istom mjerom. Divnih li uspomena, i još divnijih vremena koja proživješe vjernici, u kojima su uživali dok su u plemenitog Poslanika, s.a.v.s., gledali i iz njegovih usta Allahovu Objavu slušali!

Bilal se vrati u Šam i tamo dočeka smrt. U smrtnoj agoniji je u stihu govorio:
''Sutra ću sresti najmilije,
Muhammeda i njegove drugove.''
Veselio se susretu s njima i znao je da ga od toga dijele samo trenuci, pa da se ponovno susretne sa Poslanikom, s.a.v.s., Ebu Bekrom, Omerom i ostalim prvacima ovog ummeta. I tako Bilal preseli na ahiret: ''A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje i uđi u Džennet Moj!'' (El-Fedžr, 27-30)

Iz ovog kazivanja o prvom mujezinu možemo izvući više koristi, od kojih je možda najvažnija da je kod Allaha ''najugledniji onaj koji Ga se najviše boji...'' (El-Hudžurat, 13). Kurejšije najplemenitijeg porijekla skončaše u Vatri jer su odbili da slijede Put istine i upute, a crni Etiopljanin završi u najuzvišenijim i najodabranijim mjestima u Džennetu jer je povjerovao u Poslanika, s.a.v.s., i slijedio uputu s kojom je došao. Molimo Uzvišenog Allaha da nas proživi u društvu poslanika Muhammeda, s.a.v.s., Bilala, i svih ostalih plemenitih ashaba, šehida i dobrih, a divno li su oni društvo.   

Iz knjige hutbi ''El-Misku vel-anber fi hutabil-minber'',  dr. Aid el-Karni
18.01.2010.

Neka je Selam i Salavat na naseg miljenika Poslanika s.a.v.s

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., pripovijeda: "Kao da sada gledam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako priča o jednom od Allahovih poslanika, salavatullahi 'alejhim, kako ga je njegov narod toliko pretukao da mu je potekla krv niz lice, a on je, brišući krv sa sebe, samo rekao: "Allahu dragi, Ti oprosti narodu mome, jer oni z...aista ne znaju." (Muttefekun alejhi)

16.01.2010.

Faraonovi potomci


Živimo u vremenu velikih smutnji i nereda, u vremenu kada licemjeri i apostate pokazuju svoje pravo lice, lice mržnje i netrpeljivosti prema svemu što je islamsko, vremenu kada maloumnici sa muslimanskim imenima nasrću na Kur'an i sunnet, pa čak otvoreno i na Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala. Tako je prije nekoliko dana propalitet od pjesnika, izvjesni Emir Šaković u svojim poganim stihovima vrijeđao Stvoritelja svjetova. Ništa novo, Šaković je samo jedna karika u nizu otpadničkog lanca koji će zahrđati i završiti na deponiji gvožđa bezvrijedan i pohaban, osim ako se iskreno pokaje za počinjeno zlodjelo. Dakle, nije problem u neumornim borcima protiv islama, oni kroz generacije nasljeđuju jedni druge, pa su u tom kontekstu potomci faraona, Ebu Džehla, Ebu Leheba i njima sličnih. Na njih se svakodnevno spušta Allahova srdžba i svakim danom oni su sve bliži obećanoj Vatri u kojoj će vječno boraviti, kada bi samo znali. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude vrijeđao moje ashabe, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo Njegovih meleka i svih ljudi.” (Taberani, 12/110/12709. Šejh Albani ovo predanje smatra dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/446-448) Ako je ovo slučaj sa ljudima koji atakuju na čast ashaba, kakvo li onda prokletstvo pripada onome ko vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kako je tek s nesretnicima koji se usuđuju vrijeđati svoga Stvoritelja, azze ve dželle.

Ponajviše nas zabrinjava stanje muslimana u BiH koji svakodnevno gluho slušaju i slijepo čitaju uvrede na račun islama i muslimana i gotovo da se niko ne oglašava i ne osuđuje takve košonerije. Muslimani dižu optužnice jedni protiv drugih zbog najsitnijih uvreda, ili potvora, ili razmirica, a kada se vrijeđa islam i Plemeniti Stvoritelj, najbolji kažu: svašta, glupost, kako ih nije stid i sl. Gdje je svijest muslimanskih masa i gdje je ljubomora prema vjeri?! Zašto ne dignu svoj glas?! Da li su dinari, dirhemi i ljudska čast preči od islama i njegovih vrijednosti?! Da li bi tako nijemo šutjeli kada bi nam neko uvrijedio oca, majku, sestru ili suprugu?! Allahu dragi, ne kazni nas zbog naše slabosti i nemara. Amin!

Vrijeđanje Uzvišenog Allaha je otvoreno nevjerstvo, to je, zapravo, najgori oblik nevjerstva – javno ispoljavanje mržnje prema Uzvišenom Stvoritelju. Nakon što su licemjeri vrijeđali ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah je objavio: ”Ako ih upitaš, oni će sigurno reći: ’Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ’Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici postali.’” (Et-Tevbe, 65)

Onaj ko opsuje Allaha, dželle šanuhu, ili Ga na bilo koji način uvrijedi, pod uvjetom da nije prisiljen, da nije učinio lapsus, odnosno da razumije značenje tih riječi, izašao je iz islama i postao odmetnik, makar te riječi izrekao u šali.

Ishak b. Rahavej kaže: “Muslimani su složni u mišljenju da onaj ko vrijeđa Allaha, ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne priznaje nešto od Objave, ili ubije nekog od poslanikā, da je tim činom postao nevjernik.” (Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 32)

Imam Ibn Abdulberr tvrdi: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je vrijeđanje Allaha ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjerstvo.” (Vidjeti: Et-Temhid, 4/226)

Ibn Hazm je govorio: “Pod nebeskim svodom ne postoji musliman koji vrijeđanje Allaha, dželle šanuhu, ne smatra nevjerstvom.” (Vidjeti: El-Muhalla, 11/411)
 
Imam Merdavi rekao je: “Ko uvrijedi Allaha ili Poslanika, takav je čovjek nevjernik, po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Insaf, 10/326)

Budući da je ovaj propis jednoglasan stav učenjaka svih pravnih škola, nećemo se posebno osvrtati na pojedinačne izjave islamskih pravnika, jer bi to, ustvari, bila samo potvrda prethodno spomenutog.


Ko uvrijedi Uzvišenog Allaha, ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kao takav preseli na ahiret, nije mu dozvoljeno klanjati dženazu, niti ga ukopati u muslimansko mezarje. Toliko je otpadnik prezreno stvorenje da ga, po nekim učenjacima, nije dozvoljeno ukopati čak ni u nevjerničko mezarje, kako se spominje u djelu Mugnil-muhtadž, 4/140. Za vrijeme života ne smije mu se nazivati ni odgovariti na selam, niti za njega kod Allaha oprost tražiti, ne može biti staratelj prilikom udaje, ne može oženiti muslimanku, niti otpadnicu kao on, niti nevjernicu općenito, aktuelna bračna veza se prekida, ne smije se konzumirati meso koje zakolje, ne može naslijediti muslimana, niti njega musliman, ne smije doticati Mushaf svojom rukom, ne prima se njegovo svjedočenje, i drugi propisi koji se odnose na odmetnika. Otpadnik od islama toliko je prezreno stvorenje da ne može biti, čak, ni obični rob kod muslimana, jednoglasno tvrde Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi. (Vidjeti: El-Minhadž, 1/176)    

Budući da nema islamske vlasti koja bi adekvatno kaznila smutljivce i pokvarenjake, a kaznene mjere u islamu može izreći i sprovoditi isključivo islamski vladar, kazna za uznemiravanje Svevišnjeg Allaha, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernika prolongirat će se za Sudnji dan. Obaveza je ljude upozoriti na pogubnost takvih postupaka i poniženje koje mogu doživjeti na dunjaluku i bolnu kaznu koju će sigurno iskusiti na ahiretu, ako se u međuvremenu ne pokaju. Na muslimanima je da ukazuju na greške i pojašnjavaju propise, a Allahova riječ ostaje istinita: ”A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Jusuf, 103)

Svako ima pravo na vlastito ubjeđenje za koje će biti pitan na Sudnjem danu. Međutim, niko nema pravo vrijeđati islam i poigravati se osjećajima muslimana. Islam na Balkanu datira stotinama godina i tako će uz Allahovu pomoć i ostati. Svaki Bošnjak i Bosanac kome islam smeta i osjeća tjeskobu u grudima zbog simbolā islama koji se primjećuju diljem Bosne i Hercegovine, ima puno pravo iseliti se na istok ili zapad i živjeti u ateističkom ili kršćanskom ambijentu koji će mu priuštiti duševni smiraj i rasteretiti ga psihičkog pritiska koji osjeća među muslimanima. To je, ustvari, njegovo ljudsko pravo koje mu pripada i niko mu neće stajati na tom putu niti ga odvraćati od realizacije takve odluke. Vjerovatno će crkvena zvona probuditi u njegovom zapečaćenom srcu ono što nisu uspjeli ezani koji se prelijevaju gradovima Bosne i Hercegovine. Evropa itekako nagrađuje i gotivi sve vrste islamofoba, pa bujrum, Šakoviću, svoju bratiju pod ruku i put zapada, ali znaj da si, gdje god bio, opet, na Allahovoj zemlji i da si prezreni rob sve dok se ne pokaješ od kufra koji si spjevao.
12.01.2010.

Zašto od Allaha ne tražite oprosta?

Svako Allahovo stvorenje sklono je griješenju, da li svjesno ili nesvjesno, ali zapita li se iko šta dalje i kako dalje, da li to treba da bude kraj? Odgovor je svakako ne, nego treba da se pokaje i zatraži od Uzvišenog oprost, jer čak i kada prema ljudima pogriješi, čovjek neće popraviti taj međuljudski odnos sve dok ne zatraži halala i oprosta za počinjeni prijestup.
Ako je takvo stanje naspram ljudi, šta je tek sa Gospodarom, koji ti je dao sve blagodati: zdravlje, pamet... Uistinu, čovjek treba da uz pokajanje puno traži oprosta od Njega, s.v.t.
Allahov poslanik Salih, a.s., govorio je svom narodu koji je činio grijehe i bio nemaran naspram traženja oprosta od Uzvišenog Allaha:
''O narode moj'' – govorio im je on – ''zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?''                
Kaže Allah, dž.š:
''A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.'' (En Nisa, 64.)
A ko se to od nas nije prema sebi ogriješio?
U ajetu je prvo spomenuto traženje oprosta (istigfar), pored ostalih dobrih djela, zato što istigfar čisti srce od svih primjesa loših djela koje su grijesi nanijeli. Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
''Zaista u tijelu postoji jedan organ, ako je on ispravan, ispravno je čitavo tijelo, a ako se on pokvari, pokvari se čitavo tijelo, zaista je to srce.'' (muttefekun alejhi)
AKO TI BUDE ISPRAVNO SRCE, KOMPLETNO TVOJE STANJE BIT ĆE DOBRO
Ali, ako ostaviš srce u lošem stanju, nećeš naći utjecaja niti koristi od bilo kojeg dobrog djela koje uradiš nakon toga.
 
KORISTI I PLODOVI ISTIGFARA
 
1.Najveća korist od istigfara je spuštanje Allahove milosti na osobu koja traži oprost
Kaže Allah, dž.š.:
''Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se milost ukazala.''  (En-Neml, 46.)
A milost je ''gorivo'' koje nas pokreće ka činjenju drugih dobrih djela.
 
2. Sigurnost i zaštita od Allahove kazne
Kaže Uzvišeni Allah: ''...i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.'' (El-Enfal, 33.)
 Zbog toga istigfar ima veliku ulogu u opraštanju i brisanju grijeha, i čuva te od kazne za te grijehe.
 
3. Pruža istinsku sreću
Većini grijeha koje čovjek počini uzrok je traženje sreće i zadovoljstva, međutim, ne zna da je istinska sreća u pokornosti Allahu Uzvišenom i približavanju Njemu, i da će samo onome ko Njemu bude pokoran, On podariti smirenost i zadovoljstvo duše i on će na ovome svijetu osjetiti džennetsko uživanje.
Kaže Allah, dž.š.: ''Da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite, dat će zasluženu nagradu. A ako leđa okrenete, pa ja se, zaista,bojim za vas patnje na Velikom danu.'' (Hud, 3.)
Zašto od Allaha ne zatražimo oprost?
 
4. Allah Uzvišeni učinio je da meleki traže oprosta za vjernike
To upućuje na veličinu i vrijednost istigfara, kako kaže Uzvišeni Allah:
''Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: ‘Gospodaru naš,Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!" (El-Mu`min,  7.)  Meleki su bezgrješna bića i dova meleka je primljena kod Allaha Uzvišenog.
Jahja ibn Muaz  govorio je svojim prijateljima o ovom ajetu:
''Razumite ovaj ajet, jer nema na dunjaluku bolje garancije za štit od džehennemske vatre od ovog ajeta. Kada bi jedan od meleka od Allaha zatražio oprost za vjernike, oprostio bi im, a šta je tek kad svi meleki i oni koji nose Arš Milostivog traže oprosta za vjernike?
 
5. Istigfar je razlog snage koju Allah daje robu i obilne nafake od Njega, subhanehu
Kaže Allah Uzvišeni:
''O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vama  još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci.'' (Hud, 52.)
Snaga koju Uzvišeni daje je snaga vjere, da budeš čvrstog imana i da te šejtan ne zavede s pravog puta.
 
6. Biva razlogom ulaska u Džennet i razlogom sreće na Sudnjemu danu
Kaže Poslanik, alejhis-selam:
''Blago onome koji na svojoj stranici djela bude imao puno istigfara.'' (Hadis  bilježi Ibn Madže, a Albani kaže da je sahih)
Također, Alejhisselam kaže u drugom hadisu:
''Ko želi da ga obraduje njegova stranica djela – sahifa, neka puno čini istigfar.'' (Sahih, Albani)
 
7. Biva razlogom približavanja Allahu
Ako si se udaljio od bliskosti Uzvišenog, istigfar je ono što će te približiti Onome koji je zaista blizu i koji se odaziva.
Kaže Allah,  s.v.t.:''Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.'' (Hud, 61.)
 
8. Biva razlogom Allahove ljubavi prema tebi…
On Uzvišeni je Vedud, tj. Onaj koji voli, a ime Allahovo El-Vedud u Kur`anu je spomenuto samo dva puta.
Kaže Uzvišeni:''I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda mu se pokajte! Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.'' (Hud, 90.)
 

Stoga, onaj ko želi da mu Allah pruži Svoju ljubav, neka uzvrati sa ljubavlju, tako što će puno tražiti oprosta od Njega, subhanehu ve te’ala.

30.12.2009.

Es selamu alejkum

*Bismillahir- Rahmanir- Rahim-* Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.

Danci su snimili film pod nazivom ˝Fitna˝ u kojem se ismijava voljeni Poslanik s.a.v.s. Došlo je vrijeme da istinski i ozbiljno odbacimo danske proizvode.
Više od 1.6 milijardi muslimana mogu da nanesu štetu danskoj ekonomiji.

Pošaljite ovo pismo što većem broju muslimana tako kada te tvoj Gospodar bude pitao ˝Šta si uradio da potpomogneš Allahovog Poslanika s.a.v.s.?˝ moći ćeš da odgovoriš:
- Allahu moj, posvjedoči da sam se potrudio i obavjestio.

Dragi brate, sestro , obećaj mi da ovo pismo (mail) nećeš obrisati i da ćeš ga poslati 10-orici drugih (muslimana), ovaj ti amanet predajem i naći ćeš ga na Sudnjem danu.
Muslimani probudite se , uradimo nesto za nasu vjeru , za nas . Dosta je bilo unistavanja i propadanja zbog naseg nemara . Ucinimo nesto !

* Es selamu alejkum *


Stariji postovi